Andor Luhović

Danas je najlepši dan mog života :)

Životni put
2008/07/13,02:05
Danas sam se opet suočio sa stvarnošću i prisutnošću nestalnosti. Nestalnosti kao isitine koja nas okružuje i koja nas prati kroz svaku sekundu, svaki momenat naših života. Dugi dani ovog leta u meni bude neku težnju ka razmišljanjima koja pokušavaju da dosegnu odgovore na mnoga itanja koja me prate kroz svakodnevnicu. Kroz razgovor sa meni veoma dragom i sasvim bliskom sobom, kako duhom tako i svojom energijom i svešću, postao sam svestan da nisam sam na putu. Put koji je svakom od nas zacrtan, ali određeno mali broj ljudi taj put svesno može da sagleda i da na putu bude svesna sadašnjosti. Ovakve priče u mojim mislima su snažno prisutne kada se svesnost puta oseti i izdvaja od onih koji tim putem hodaju slepo nadajući se najboljem, strahujući od nepozatog ali veoma snažno pokušavajući da zadrže lepe trenutke koji za nama ostaju, kao da ih u budućnosti više neće biti. Svaki put se sastoji iz tri dela, prvi je dolazak, proces u kome naša svest prihvata nove stvari bez obzira na njenu volju. Druga je boravak ili ostajanje, ali neziostavni treći deo je odlazak. Svi moramo otići, svako svojim putem. Svi oni koji su se pronašli na svom putu ne hodaju njime sa povezom preko očiju, taj deo odlaska prihvataju kao sastavni deo svakog puta. Ali šta sa onima koji našu svest odlaska ne shvataju i ne vide kao normalan proces puta kojim se ide? Mnogo energije sam utrošio pokušavajući pronaći odgovore na pitanja kako, na koji način objasniti ili predstaviti stvarnost na način da svako može da shvati i pre svega prihvati kao nešto što je normalno očekivano. Ali traganje se nastavlja, odgovora još nema, što je i normalno jer probleme je ne moguće rešavati na nivou na kojem su nastali, potrebno je još koji stepenik preći da bi se odgovori na problem uočili.
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu